Nastavljamo seriju tekstova „Pravo u centar“ i donosimo intervju sa članicom Upravnog odbora Udruženja hranitelja Novog Sada Vesnom Tomić. Iz prethodnog teksta, saznali smo da Pokrajinska Vlada planira izgradnju Centra za porodični smeštaj i usvojenje u Beloj Crkvi. Takav jedan centar postoji u Novom Sadu.
Koliko članova ima vaše udruženje i da li koristite Centar za porodični smeštaj i usvojenje u Novom Sadu?
– U nasem udruženju – Udruženju hranitelja Novog Sada – broj članova je promenljiv. Prosečno imamo oko 20 porodica, to su porodice koje u tom momentu su hraniteljske i imaju neko dete u porodici. Sa pomenutim Centrom za porodični smeštaj usko sarađujemo. Redovno se konsultujemo oko raznih pitanja, a dobijamo podršku i savete. Dobro je što jedan takav smeštaj postoji u Novom Sadu.
S obzirom na vaše iskustvo u radu, šta stanovnici Bele Crkve i okoline, a pre svega budući hranitelji i deca mogu očekivati od budućeg centra?
– Mogu pre svega očekivati podršku na svim nivoima. Kakvu god nedoumicu da imaju po bilo kom pitanju, na tom mestu će moći da dobije odgovor, predlog sugestiju. Tu su i edukacije, pomoć stručnih radnika kroz savetnike za porodice. Važno je da je sada sve na jednom mestu.
Koji su najveći izazovi u hraniteljstvu i da li se ljudi lako odlučuju da budu hranitelji?
– U zavisnosti šta je motivacija potencijalnog hranitelja zavisi i broj porodica koji postaju hranitelji. Izazovi su višestruki, jer je to kompleksna odluka, kada se čovek odluči. U zavisnosti od uzrasta deteta, predhodnog izazovnog ili neprijatnog iskustva, mogućnosti prilagođavanja deteta u novonastaloj situaciji, zdravstvenog stanja… Nije lako, ali tu smo i mi iz udruženja koji možemo pomoći savetima, iskrenim razgovorom.
Šta bi još država i pokrajina mogle da urade da pomognu i hraniteljima i deci?
-Mogli bi omogućiti da hraniteljstvo bude bolje prepoznato na svim nivoima i svim strukturama. Da sve te institucije i stručna lica koja su uključena u ceo lanac hraniteljstva budu bolje umreženi, a u cilju lepšeg, lakšeg i kvalitetnijeg boravka dece u porodicama. Takođe, mi hranitelji bi želeli da imamo ugovore o radu, a ne kao sada ugovore o delu. Evo, to bi bilo za početak.
A šta društvo može da uradi da bude manje napuštene dece?
– To nije pitanje za hranitelja nego je sistemsko pitanje. Hranitelj je samo jedna karika u sistemu koja omogućava deci bez roditeljskog staranja da lakše prebrode određene, za njih teške periode.
Vaša poruka kao hranitelja za kraj:
– Pozivamo sve ljude koje imaju dovoljno empatije, volje i želje da pomognu, da nam se pridruže. Neće se pokajati.
Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Pokrajinske Vlade – Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informiosanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.